Maestro Ivo Dražinić

Maestro Ivo Dražinić, nekadašnji šef-dirigent Gradskog orkestra Dubrovnik, zajedno je s tadašnjim direktorom orkestra Lukom Obradovićem došao na ideju da se osnuje amatersko pjevačko tijelo koje bi uz orkestar bilo sposobno izvoditi atraktivnu vokalno-instrumentalnu glazbu. Nakon audicije u zbor je u prosincu 1980. primljeno 103 pjevača i pjevačica.
Zbor je s velikim poletom započeo uvježbavanje djela iz glazbene literature i premijerno nastupio 1. svibnja 1981. na svečanoj akademiji u ondašnjem Domu sindikata. Uslijedio je koncert u Dominikanskoj crkvi, 7. srpnja iste godine, kada je izvedena Misa u G-duru Franza Schuberta. Nakon toga prvog „pravog“ nastupa dubrovačka publika je srdačno pozdravila zbor i do danas nastavila s jednakom pozornošću i veseljem pratiti njegove nastupe.
Pod vodstvom maestra Dražinića zbor je ostvario mnoge zapažene nastupe i postao značajan čimbenik u kulturnoj ponudi Grada. Dobitnik je Nagrade Grada Dubrovnika 1983. za izvedbe vrhunske kvalitete monumentalnih djela iz svjetske glazbene literature. Jedan od naročito značajnih i svima dragih projekata bio je uvježbavanje kantate Borisa Papandopula Non bene pro toto libertas venditur auro, djela koje su uz Dubrovački simfonijski orkestar više puta izveli u Dubrovniku i na gostovanjima. Tekst za kantatu napisao je akademik Luko Paljetak, a za izvedbu kantate angažirano je preko 150 izvođača.

O početka djelovanja zbor je, predvođen maestrom Dražinićem s harmonikom u rukama, na Badnji dan njegovao tradiciju kolendavanja. S vremenom su ovaj lijepi običaj prihvatili i Folklorni ansambl „Linđo“, Gradska glazba Dubrovnik i drugi glazbenici.

Maestro Ivo Dražinić vodio je zbor do 1994., a spone prijateljstva sa zborom trajale i nakon toga. Maestro Dražinić iznenada je preminuo u srpnju 2015. na rodnom Lastovu, mjestu gdje je najradije boravio zadnjih godina svojeg života.

Odlazak voljenog maestra članovi zbora Libertas su osobito emotivno primili. Oprostili su se s njim riječima:
„Svaki je rastanak težak, naročito kad je konačan i bremenit mnoštvom prekrasnih uspomena. One će trajno ostati u srcima pjevača zbora i bit će podstrek za daljnji predani rad.
Počivaj u miru, dragi maestro, s ljubavlju i ogromnom zahvalnošću sjećaju te se tvoji Libertini!“